DNK

Ne tako davno, identifikacija ostataka nestalih osoba uglavnom se temeljila na metodama poput poređenja ante-mortem i post-mortem podataka, uključujući starost i tjelesnu građu kombinovanu sa odjećom i ličnim predmetima koji su pronađeni kod žrtava. U nekim slučajevima su ove metode upotpunjene i uzimanjem otiska prsta i analizom stomatoloških kartona.

Danas je najbolji način identifikacije ostataka velikog broja nestalih osoba analizom DNK, po mogućnosti u kombinbaciji sa drugim dostupnim podacima. Ovaj metod je objektivan, precizan u naučnom smislu i ekonomičan. U pravilu, identifikacija velikog broja nestalih osoba zasnovana je na analizi DNK, što podrazumijeva izolovanje DNK iz krvi članova porodica nestalih osoba, te poređenje njihove DNK sa DNK izolovanom iz pronađenih ostataka nestalih osoba. Ovaj proces ovisi o saradnji članova porodice nestalih osoba kao i radu sudova i drugih predstavnika domaće vlasti.

ICMP-ov sistem akreditovanih DNK laboratorija sastoji se od dva objekta koji rade prema ustanovljenom sistemu kontrole kvaliteta, a akreditaciju je dodijelila međunarodno priznata agencija za akreditaciju. U DNK laboratorijama dnevno se izvrši 105 DNK ekstrakcija, obično iz uzoraka kostiju ili zuba uzetih iz posmrtnih ostataka nestalih osoba. Kod ekstrakcije DNK iz kostiju koristi se posebno prilagođen silica binding metod koji se pokazao vrlo uspješnim za kratke uzastopno ponavljajuće slijedove /STRs/ nuklearne DNK. Obično se koristi za forenzičko profiliranje DNK. Ekstrahovana DNK se zatim kvantifikuje kako bi se odredila količina upotrebljive DNK. Često se izdvoji mali broj upotrebljivih DNK molekula (a u nekim slučajevima uzorci uopće ne sadrže upotrebljivu DNK). Pošto uzorci često sadrže DNK samo u tragovima, obrada se vrši uz najveću pozornost i stručnost kako bi se izbjegla kontaminacija DNK iz izvora izvan samog uzorka. STR DNK profili se dobijaju ekstrakcijom DNK putem umnožavanja Polymerase Chain Reaction korištenjem Promega PowerPlex 16 (PP16) seta za vrlo degradirane uzorke. Može se koristiti i Applied BioSystems IdentiFiler set. DNK članova porodice se obično dobije iz uzoraka krvi i obrađuje se kroz istovremenu analizu većeg broja uzoraka DNK, pomoću koje je do danas kreirano gotovo 90,000 referentnih profila.

Poređenje profila DNK nestalih osoba i profila članova njihovih porodica je dio koordiniranog procesa identifikacije, a u svrhu identifikacije zasnovane na krvnom srodstvu. ICMP koristi poseban program koji zahtijeva direktno podudaranje. Potreban je alel jednog roditelja za dokazivanje veze roditelj-dijete, kao i kod indeksa između braće i sestara, a općenito se smatra indikatorom genetske srodnosti. Konačna statistika o krvnom srodstvu dobija se korištenjem programa DNAView.
Izvještaji o DNK podudaranju se izdaju u slučajevima kada postoji podudaranje sa statističkom tačnošću od 99.95% ili više, uz prethodno utvrđenu vjerovatnoću koja je pretpostavka broja nestalih iz određene regije.