Pitanje nestalih: plan za budućnost

PITANJE NESTALIH: PLAN ZA BUDUĆNOST

29. oktobar - 1. novembar 2013. godine, Hag, Nizozemska

Danas se u svijetu broj slučajeva osoba nestalih usljed oružanih sukoba i kršenja ljudskih prava broji milionima.  Pored toga, procjene ukazuju da hiljade ljudi nestaju svake godine usljed nesreća, trgovine ljudima, organiziranog kriminala i drugih uzroka.

Tokom posljednjih dvadeset godina došlo je do velikog zaokreta u načinu rješavanja pitanja nestalih, posebno nakon sukoba i nesreća. Cilj konferencije je razmotriti dinamiku napretka u rješavanju pitanja nestalih osoba sa posebnim fokusom na istraživanje načina rješavanja ovog pitanja u budućnosti, uključujući globalne inicijative za rješavanje slučajeva svih nedobrovoljnih nestanaka.

Skorašnji napredak na ovom polju rezultat je, prvenstveno, masovnih pokreta širom svijeta sa ciljem stvaranja mirnih država primjenjujući strategije tranzicijske pravde i kroz inicijative vladavine zakona koje predstavljaju pokušaj ublažavanja posljedica oružanih sukoba i ozbiljnih kršenja ljudskih prava. Te strategije pokazale su se primjenjivim i u slučajevima osoba nestalih usljed nesreća ili nekih drugih uzroka, gdje forenzički pristup rješavanju problema, zasnovan na zakonskim normama, postaje obaveza. Pored toga, razvoj u području genetike, upotrebe modernih metoda i razvoja baza podataka za praćenje slučajeva nestalih osoba omogućili su ogroman iskorak u smislu vjerovatnoće prilikom pronalaženja i identifikacije nestalih osoba.

I taj napredak je mjerljiv. Pronađeno je i identifikovano više osoba nestalih usljed sukoba ili nesreća nego što je to bio slučaj prije nekoliko destljeća. Sukobi iz 1990.-ih na području bivše Jugoslavije su najbolji primjer.  Procjenjuje se da je oko 40.000 osoba nestalo u oružanim sukobima, zbog kršenja ljudskih prava ili drugih počinjenih zlodjela. Do danas je 70 procenata od pomenutog broja pronađeno i identifikovano. Još jedan primjer je slučaj napada u New Yorku, 11. septembra 2001. godine. Nakon što su uloženi ogromni napori, identifikovano je više od 60 procenata ubijenih. Još jedan pokazatelj predstavlja i najveća akcija svjetskih policijskih snaga uključenih u potragu za nestalima u udaru cunamija na obale Jugoistočne Azije 2004. godine. Pokazalo se da je moguće mobilizirati resurse na međunarodnom nivou, što je rezultiralo velikim brojem pronađenih i identifikovanih osoba.

Napredak ove vrste utjecao je na razvoj zemalja nakon sukoba ili nakon nesreća sa vrlo ozbiljnim posljedicama. U dijelovima svijeta gdje su države uspješno pokrenule rješavanje pitanja nestalih osoba, poput, između ostalih, država sa prostora bivše Jugoslavije, Perua, Argentine, Istočnog Timora i Južne Afrike, državni organi su preuzeli vođstvo u procesu, poduzete su aktivnosti kojima je osigurana ispravna istraga slučajeva i privođenje počinilaca pred lice pravde. Civilno društvo preuzima aktivnu ulogu, a koriste se moderne forenzičke metode, uključujući analizu DNK. Ovi faktori su značajno utjecali na krivične procese jačajući vladavinu prava i omogućivši srodnicima nestalih osoba ne samo da saznaju sudbinu i okolnosti nestanka, nego i da zahtijevaju pravdu i reparacije.

U okolnostima gdje su uzrok nestanka nesreće, vođstvo preuzimaju agencije za sprovođenje zakona, osiguravajući primjenu modernih pristupa, a time i savremenih forenzičkih metoda u okviru napora da se žrtve pronađu i identifikuju. Takve aktivnosti su utvrđene i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, te Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (Pravo na život), ali i drugim relevantnim međunarodnim instrumentima koji obavezuju javne institucije na provođenje efikasnih istraga čak i kada ne postoji izravna odgovornost države za smrt ili nestanak neke osobe.

Problem nestalih osoba nije omeđen granicama ni kada je posljedica sukoba, kršenja ljudskih prava, nesreća, organizovanog kriminala, kretanja izbjeglica niti migracija. U tom smislu se sve češće posmatra kao globalni problem koji nameće strukturiran i održiv međunarodni odgovor umjesto nekoordiniranog, ad hoc pristupa. Zbog toga se promijenila i uloga međunarodne zajednice.

Zaokret je nastao 1990.-ih, u periodu oružanih sukoba i kršenja ljudskih prava, između ostalog sa uspostavljanjem Međunarodnog krivičnog suda, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu, te drugih međunarodnih sudova. U kontekstu masovnih nesreća, dobar primjer su iskustva nakon cunamija iz 2004. godine, uključujući napore INTERPOL-a i ostalih na uspostavljanju trajne platforme za reakciju u slučaju nesreća.

Razmatraju se globalne inicijative za pronalazak osoba čije je nestanak posljedica organizovanog nasilja, ali i nestalih izbjeglica i migranata. Takve inicijative nalažu bolju saradnju između država, uključujući i kvalitetniju razmjenu informacija i upotrebu naprednih mehanizama komunikacije i obrade podataka.

Iako ovakav razvoj događaja ulijeva nadu, neophodno se osvrnuti na ostvareni napredak dok ispitujemo buduće kocepte i ideje globalnog odgovora na problem nestalih osoba.

Konferencija za cilj ima sljedeće:

  • spojiti učesnike iz različitih država, međunarodnih i nevladinih organizacija uključujući žrtve i preživjele, privatni sektor, akademsku zajednicu, novinare i druge; učesnici će predstavljati visokopozicionirane vlastodršce, organizacije za promoviranje ljudskih prava, pravosudne institucije, organizacije za pitanja odbrane i sigurnosti, organizacije za reakciju u kriznim situacijama, specijalizirana ministarstva i institute, te medije;
  • bit će organizirana na osnovu triju širokih tematskih cjelina:
  1. osobe nestale usljed nasilnih sukoba i kršenja ljudskih prava, uključujući prisilne nestanke,
  2. osobe nestale usljed nesreća - prirodnih i nesreća uzrokovanih ljudskim faktorom,
  3. osobe čiji je nestanak izazvan drugim uzrocima kao što je organizovani kriminal (krijumčarenje droga, trgovina ljudima, terorizam, ilegalna usvajanja djece) i osobe nestale u migracijama stanovništva;
  • organizirati plenarne diskusije o međusobno povezanim temama, kao što je uvezivanje globalnih i državnih inicijativa, jačanje državnog vlasništva, pokretanje sudskih procesa, stvaranje pravnih okvira za preživjele, procjena potrebe za globalnim kapacitetima, integriranje međunarodnih i državnih baza podataka i diskusija o prevenciji i pripravnosti;
  • ponuditi niz preporuka za budući plan rješavanja pitanja nestalih osoba u svim aspektima.