Obraćanje Kathryne Bomberger, generalne direktorice Međunarodne komisije za nestale osobe povodom obilježavanja Međunarodnog dana nestalih osoba

Article posted on August 31, 2009

ICMP Director General delivers her speech during a special session of the Joint Commission for Human Rights, Rights of Children, Youth, Immigration, Refugees, Asylum, and Ethics“Danas smo se okupili u spomen svim ljudima nestalim usljed oružanih sukoba, zločina protiv čovječnosti i drugih kršenja ljudskih prava širom svijeta. Mi smo ovdje kako bi se sjetili svih ljudi koji su zbrisani, jer su bili pogrešne nacije, religije, rase, pola ili su pripadali pogrešnoj klasi i političkoj grupi.

Danas smo ovdje i kako bismo iskazali poštovanje i suosjećali sa porodicama nestalih osoba.   Njihov bol i patnju uvećava dugotrajna neizvjesnost o sudbini voljene osobe. Ujedinjene nacije i evropski Sud za ljudska prava su neprekidnu patnju proglasile oblikom mentalnog mučenja.

ICMP, duže od deset godina, pomaže vladama zemalja Zapadnog Balkana u rješavanju problema osoba nestalih u regiji tokom oružanih sukoba između 1991. i 2001. godine.      Nestanak ljudi često je posljedica aktivnosti vlada ili institucija koje predstavljaju vlade, a u pokušaju da iskorijene zajednice na osnovu njihovog nacionalnog identiteta ili religije.

Pokušaji sistematskog skrivanja posmrtnih ostataka nasilno nestalih, a potom ubijenih osoba podrobno su smišljeni i dalekosežni. Već godinama ICMP pomaže u otkrivanju masovnih grobnica skrivenih u grobljima ispod obilježenih grobova u samom srcu Sarajeva, skrivenih u bunarima i pećinama ispod gomila otpada, krhotina opeke i kamenja i životinjskih leševa, a sve kako bi se sakrili dokazi.

Žrtve se i danas pronalaze u udaljenim poljima, okružena smrtonosnim minama, u planinama i u ambisima, gdje su bačeni sa litice, ispod kuća i u povratničkim dvorištima.

Pronalazimo ih i na fudbalskim terenima i u napuštenim fabrikama i skladištima. Ponekad su tijela spaljivana ili bacana u rijeke, čime je smanjena vjerovatnoća da će žrtve ikada biti pronađene. Kako bi zauvijek ostala skrivena, njihova su tijela mašinama prenošena iz jedne masovne grobnice u čitav niz sekundarnih grobnica.

Podjednako težak je i process ispunjavanja potreba preživjelih članova porodica i ostalih koji s pravom zahtijevaju odgovore. Taj problem je posebno težak s obzirom na to da neki vladini zvaničnici ili oklijevaju da pruže tražene informacije ili aktivno učestvuju u njihovom prikrivanju. Iskoristit ću riječi jednog bivšeg političara iz regije, koji je rekao: “ako nema tijela, onda nema ni zločina.”

Neki političari, a ima i drugih ljudi, iz koristoljublja pokušavaju prikazati broj nestalih osoba većim nego što jeste i na taj način skrenuti proces i manipulisati traganjem za nestalim osobama u svoju korist; kako bi uvećali patnju i prava svoje nacije.

Sve su jači napori, kakve ulaže Institut za nestale osobe BiH, ka primjeni jedinstvenog pristupa rješavanju problema, gdje se nestale osobe traže bez obzira na religijsko ili nacionalno porijeklo, ali je to još uvijek teška borba u regiji u kojoj cvjeta agresivni nacionalizam.

Uspjeh državnih struktura, posebno zakonodavnih, da prevaziđu nacionalističke programe i pristupe rješavanju ovog problema na univerzalan način predstavlja jedinu dugoročnu nadu za članove porodica nestalih, kako bi se i dalje pronalazili odgovori o sudbini njihovih voljenih i kako bi ispunili svoje pravo da obilježe uspomenu na nestale. Vijeće ministara, vlade entiteta i Brčko distrikta prepoznali su ovaj pristup i zaslužuju pohvalu za osnivanje Instituta za nestale osobe.

Ogromni su i tehnički izazovi sa kojima se suočavaju zemlje regije prilikom pronalaženja, ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Čak i ako uzmemo u obzir činjenicu da su bolnice bile oštećene i da je nakon sukoba u Regiji ostala šačica tehničkih stručnjaka, teško da je i jedna zemlja u Regiji, čak i najnaprednija, bila u stanju nositi se sa teškim zadatkom pronalaska 40,000 nestalih osoba i to na način koji će poštovati potrebe porodica, zahtjeve podrobnih krivičnih istraga i pravnih procesa, te dugoročnih potreba društva za tačnim historijskim zapisom o počinjenim zvjerstvima što bi predstavljalo protutežu neutemeljenim i politički motivisanim pričama.

Ovo posljednje ne smijemo potcijeniti.  Kako jačaju države Zapadnog Balkana i nastaju nove države, nastavlja se njihova borba sa idejom identiteta i traženje načina kako da se nose sa prošlošću, a ova dva elementa se često namjerno povezuju.

Zločini počinjeni u prošlom desetljeću su rane koje su na vrlo opasan način još uvijek podložne ponovnom otvaranju, a od strane ljudi koji se bore za političku korist. S obzirom na historiju ove Regije, gdje se problem masovnih ubistava iz II Svjetskog rata koristio za podsticanje mržnje kojom su i početi sukobi iz 1990.-ih godina, neophodno je ispričati drugačiju priču; priču koja će biti zasnovana na tačnim informacijama.

Sa žaljenjem moram reći da su nedavno izrečeni netačni navodi o problemu nestalih osoba u Bosni I Hercegovini, uključujući i proces identifikacija. Osim što su netačni i neutemeljeni, ovi navodi idu na štetu porodica nestalih osoba, koje su dovoljno propatile. Te navode nije teško opovrgnuti.

Onima koji pokušavaju iskriviti istinu dobro je poznato da je ICMP nezavisna, nepristrasna, neprofitabilna organizacija, koju finansiraju vlade nekih zemalja, kako bi pomogle državama koje se suočavaju sa problemom nestalih osoba. Vlade zemalja koje pružaju pomoć, kao i vlade zemalja kojima pružamo pomoć s pravom od ICMP-a zahtijevaju transparentnost i odgovornost.

ICMP-ov sistem DNK laboratorija akreditovan je ISO 17025 certifikatom od strane DACH-a, njemačke agencije za akreditaciju, a rad laboratorija se prati i odvija u skladu sa provjerenim sistemom kontrole kvaliteta, a provjeru vrši međunarodna grupa svjetski priznatih forenzičkih stručnjaka u Upravnom odboru za forenzičke nauke. Pošto je kredibilitet ovog procesa od najveće važnosti za porodice nestalih, krivični i pravni proces, te mir i stabilnost u budućnosti, Upravni odbor za forenzičke nauke će zatražiti dodatnu eksternu evaluaciju našeg sistema.

Upućujemo poziv i svim vladama i institucijama u Regiji da, kao i mi, osiguraju transparentnost i odgovornost u procesu rješavanja problema nestalih osoba, posebno kada je u pitanju pružanje krucijalnih informacija o lokacijama skrivenih i nepoznatih grobnica, kako bi se ovaj problem rješavao bez obzira na nacionalno i religijsko porijeklo žrtve.

Rad ICMP-a je usmjeren na otvaranje zatvorenih sistema, promovisanje transparentnosti i održiv rad pravnih institucija, kako bi se održao dijalog između zajednica, građanskih društava i vlada, te pružanje tehničke pomoći koja će omogućiti ispravno evidentiranje masovnih grobnica, ali i neoborive dokaze o identitetu ekshumiranih žrtava.

ICMP je procesom analize DNK potpomogao identifikaciju gotovo 15,000 osoba, od čega je oko 12,600 osoba čiji se nestanak veže za sukobe u BiH. Osim toga, ICMP je pomogao prilikom ekshumacija na više od 1,000 lokacija i u ekshumaciji preko 13,500 setova posmrtnih ostataka. Na osnovu izvještaja vlada zemalja, ICMP procjenjuje da je prije početka porcesa identifikacija potpomognutog DNK analizom, a koji je počeo krajem 2001. godine, pronađeno je između 7,000 i 8,000  setova posmrtnih ostatka, te su slučajevi koji se odnose na sukob u BiH zaključeni.

To znači da je od oko 30,000 osoba koje su nestale tokom sukoba u BiH, zaključeno oko 20,000 slučajeva nestalih osoba. Ovakvo postignuće je bez presedana u svijetu. Nestale osobe se najčešće nikada ne pronađu. Uporedite uspjeh koji je Bosna i Hercegovina postigla sa iskustvima Latinske Amerike, Kipra i Bliskog istoka.

ICMP sada posjećuju delegacije iz Kolumbije, Argentine, sa Kipra i iz Iraka. To su zemlje koje se bore sa naslijeđem problema nestalih osoba puno duže od Bosne i Hercegovine. Oni žele čuti sve o zakonima, institucijama i tehnologiji koja se može primijeniti u ovim slučajevima. Nakon posjete ICMP-ovim laboratorijima i uredu u BiH, glavni tužilac iz Kolumbije je u suzama rekao da je svjedočio “čudu” i da sanja o tome da se to čudo ponovi i u Kolumbiji.

Iako je ovo uspješna priča za Bosnu i Hercegovinu i za porodice nestalih osoba, proces pronalaska i identifikacije je još uvijek nedovoljno brz. Osim toga, njihova patnja ne prestaje nakon pronalaženja nestale voljene osobe. Za mnoge od njih, nakon pronalaska voljene osobe, tek predstoji teška borba za pravdu.

Važno je da Bosna i Hercegovina i druge zemlje iz Regije i svijeta, shvate da porodice nestalih imaju svoja prava, uključujući i pravo da znaju sudbinu svojih voljenih. Zbog toga se stvarni uspjeh u rješavanju problema nestalih osoba mjeri sposobnošću vlada da preuzmu odgovornost za pronalazak, ekshumaciju i identifikaciju nestalih osoba, te pružanjem tačnih i pouzdanih informacija, ne samo žrtvama, već svim građanima.

Zato ponovo pozivam da se BiH Zakon o nestalim osobama počne primjenjivati u Bosni i Hercegovini, te da se uspostavi Centralne evidencija nestalih osoba u Institutu za nestale osobe.”