Žene su suočene sa jedinstvenim izazovima u traženju svojih voljenih koji su nestali

Article posted on March 7, 2014

Povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta, Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) želi da naglasi izazove sa kojima se suočavaju žene u potrazi za svojim voljenim koji su nestali u oružanim sukobima i usljed kršenja ljudskih prava.

U Bosni i Hercegovini je utvrđeno da su 87% nestalih u oružanim sukobima 1990-ih bili muškarci, čime su žene i djeca ostavljeni da se bore sa teškim posljedicama. Sličan obrazac vidljiv je i u ostatku Zapadnog Balkana i u svijetu, prema podacima ICMP.

U BiH, više od 30.000 osoba je smatrano nestalim usljed oružanih sukoba 1990-ih godina. Najnovije statistike iz Centralne evidencije Instituta za nestale osobe (CEN) i ICMP-ova analitika pokazuju da su muškarci bili ogromna većina nestalih, oko 87%. To znači da su iza njih uglavnom ostale žene, često sa djecom koju moraju izdržavati. Neke od tih žena su i same bile žrtve ratnih zločina, npr. seksualnog nasilja i silovanja, a raseljene su iz svojih predratnih domova. Mnoge od njih potiču iz tradicionalnih zajednica ili ruralnih područja i mogu imati deficitarna znanja neophodna za ostvaranje zakonskih prava.

“Uprkos svojim teškim ličnim nedaćama, mnoge žene su tokom proteklih godina preuzele vodeću ulogu u nevladinom sektoru i uspješno se bore za rješavanje problema nestalih osoba u BiH, kao i na podizanju javne svijesti o ovom pitanju. Tokom svojeg rada ove žene trpe zastrašivanja, suočavaju se sa progonom i strahuju od odmazde”, rekla je generalna direktorica ICMP-a, Kathryne Bomberger. “Vjerujemo da je je ovo jedan od razloga zašto je pitanje nestalih kroz historiju bilo ‘nijemo’ i na margini. U mnogim dijelovima svijeta ono još uvijek jeste nijemo”, dodala je ona.

U mnogim zemljama svijeta, neizvjesnost sudbine nestalih muškaraca ima i pravne posljedice, te su tako preživjeli uskraćeni za pravo na nasljedstvo, penziju i novčane naknade, a u nekim zemljama nedefinisani status nestale osobe može spriječiti žene da se preudaju. Osim toga, ovakvo traumatsko stanje preživjelih gdje vlasti odbijaju da priznaju sudbinu i otkriju lokaciju nestale osobe prepoznat je kao oblik mentalnog mučenja.

Država BiH je na ovu situaciju odgovorila donošenjem prvog na svijetu Zakona o nestalim osobama 2004. godine, kojim se porodici nestale osobe garantuje pravo da sazna sudbinu i lokaciju svojih najmilijih. Zakon BiH je porodici dodijelio i određene beneficije, kao što su prioritet u zapošljavanju i obrazovanju, zdravstvena zaštita, pravo na obilježavanje mjesta ukopa i finansijska pomoć. Međutim, ovaj zakon nije u potpunosti implementiran i, naprimjer, još uvijek se čeka na formiranje Fonda za pomoć porodicama nestalih osoba.

Iako je više od 70% nestalih u BiH do danas pronađeno, nestale osobe još uvijek predstavljaju jedan od najvećih problema ljudskih prava u BiH. ICMP već godinama radi sa grupama civilnog društva – kojeg uglavnom sačinjavaju i vode žene – na edukaciji o njihovim zakonskim pravima i njihovom osnaživanju sa ciljem da postanu aktivno angažovane u proces i zahtijevaju odgovore o nestalim od svojih predstavnika u vlasti. ICMP će u sklopu svojeg mandata nastaviti pružati podršku vladinim i nevladinim tijelima u BiH na razrješenju ovog važnog pitanja.