Cyprus

By unknown British Photographer [Public domain], via Wikimedia Commons
By unknown British Photographer [Public domain], via Wikimedia Commons

Komisija za nestale osobe Kipra (eng.skr.CMP) je osnovana 1981. nakon sporazuma između grčkih i turskih zajednica stanovnika Kipra pod pokroviteljstvom Ujedinjenih Nacija (UN) kako bi odredili sudbinu osoba nestalih usljed sukoba između zajednica tokom šesdesetih godina prošlog vijeka, te kao rezultat događaja iz 1974. Ukupno 493 Kiprana turskog porijekla i 1,508 Kiprana grčkog porijekla su zvanično prijavljeni nestalim CMP-u od strane obje ove zajednice.

Komisja se sastoji od tri člana, jedan je imenovan ispred grčko-kiparske zajednice, drugi ispred tursko-kiparske zajednice a treći odabran ispred Međunarodnog komiteta crvenog krsta (skr. ICRC),  a imenuju ih Generalni sekretar UN-a. Sporazum propisuje da Komisija mora imati pristup na cijelom otoku da bi mogla obaviti svoj posao.

CMP  ne pokušava da istražuje ili pripiše odgovornost za smrt nestalih osoba nekome, niti da pronađe uzroke takvih smrti. Njegov mandat je humanitarne prirode “spajanje hiljada pogođenih porodica vraćanjem posmrtnih ostataka njihovih nestalih članova porodice.”

Komisija je kreirala jedan opsežan, dogovoren spisak nestalih osoba i radi na iskopavanju i identifikaciji nestalih, te povratu posmrtnih ostataka članovima porodica nestalih.

U julu 2012. ICMP je počeo da pruža podršku pri identifikacijama koje su zasnovane na analizi DNK. ICMP-eva uloga u ovom pružanju pomoći ogledala se u izolovanju DNK iz posmrtnih ostataka koje je primio od CMP-a,  te upoređivanju DNK profila dobijenih iz ovih posmrtnih ostataka sa DNK profilima dobijenih iz referentnih uzoraka članova porodica. Takođe, ICMP je dao upute u vezi sa problematičnih slučajeva i pomoć kod upoređivanja profila iz historijske baze podataka uzoraka koji su napravljeni prije uključivanja ICMP-a u rad.

Do danas je ICMP generisao DNK profile iz 1,381 uzoraka kostiju koji su dati na analizu. Ukupno 1,194 DNK je u uporedbi, te izvještaja o reasocijacijama, koje predstavljaju 292 nestalih osoba, a koji su podneseni CMP-u.

Međunarodni pravni instrumenti

Republika Kipar je zemlja potpisnica značajnih međunarodnih instrumenata koji štite ljudska prava, kao što su ICCPR, CESCR, CAT. Potpisala je Konvenciju 2007.godine, ali je još uvijek nije ratificirala. Također je zemlja članica Europskog suda za ljudska prava. Postala je zemlja potpisnica Rimskog Statuta 2002. godine. Republika Kipar je potpisnica Sporazuma o statusu i funckonisanju Međunarodne komisije za nestale osobe od 2015.godine.

Ustavni okvir

Ustav Republike Kipar iz 1960.godine garantuje zaštitu prava na život, prava na slobodu i sigurnost osobe, kao i pravo na zaštitu privatnog i porodičnog života. Također, nalaže da nijedna osoba neće biti podvrgnuta mučenju ili nehumanom i degradirajućem tretmanu ili kazni, te štiti jednakost pred zakonom. Međutim, kao rezultat međukomunalnog sukoba, Republika Kipar je primijenila pravnu doktrinu neophodnosti, koja omogućava izuzetke specifičnih provizija Ustava, između ostalog i osnovnih prava. Relativno limitran proces rješavanja slučajeva nestalih osoba koji je opisan u nastavku teksta, se može sagledati u ovom kontekstu.

Lex Specialis

Komitet za nestale osobe (CMP) je osnovan 1981. godine sporazumom između grčko-kiparskih i tursko-kiparskih zajednica, te treće strane koja je odabrana od strane Međunarodnog komiteta Crvenog Križa koja je odobrena od strane Generalnog sekretara UN-a.  Sporazum nalaže da Komitet mora imati pristup čitavom ostrvu, kako bi obavljao svoj rad.

CMP je obavio arheleološki rad vezan za ekshumacije posmrtnih ostataka nestalih osoba, kao i antropološku analizu ostataka, usvojio je DNK metodu u procesu identifikacije nestalih 2012. godine na osnovu sporazuma sa ICMP-om. Međutim, budući da je uspostavljen sa humanitarnim mandatom koji ne dopušta istraživanje uzroka ili načina smrti žrtava, rad Komiteta je označen kao nedovoljan za učinkovitu istragu prema Članu 2 Europske konvencije za ljudska prava, u slučaju Kipar v. Turska , ispred Europskog suda za ljudska prava.

Druga pravila i mjere

U presudi iz 2014.godine o pravednoj naknadi u slučaju Kipar v. Turska, Sud je dodijelio ukupni iznos od €30 miliona na ime nematerijalne štete preživjelim članovima porodice nestalih osoba. Presuda je praćena glavnom odlukom iz 2001. godine prema kojoj su pronađena mnoga kršenja Europske konvencije za ljudska prava u vezi sa nestalim osoba, od strane Turske tokom vojnih operacija u Sjevernom Kipru 1974. godine. Dodjeljena suma bi trebala biti raspodjeljena od strane Vlade Republike Kipar pojedinačnim žrtvama kršenja ljudskih prava koja su pronađena u glavnoj presudi. Vlada Kipra je odgovorna za uspostavljanje učinkovitog mehanizma za raspodjelu odštete pojedinačnim žrtvama.

Last updated